Šta je psorijaza?
Psorijaza je kronična, doživotna bolest koja se može kontrolirati liječenjem.

Psorijaza je hronična, genetski determinirana, autoimuna bolest koju karakteriziraju česte epizode recidiva (pogoršanja) i remisija (poboljšanja), a manifestuje se raznolikom kliničkom slikom.

• Najčešći oblik je tzv. obična psorijaza (psoriasis vulgaris), za koju je tipična je pojava crvenila, te zadebljanja kože koja su prekrivena srebrno-bijelim, mekinjastim i suhim ljuskama. Promjene najčešće nastaju na laktovima, koljenima, vlasištu, na trupu, ali može se pojaviti i na bilo kojem drugom dijelu tijela. Normalno, koži treba oko mjesec dana da se ćelije iz bazalnog sloja kože transformiraju i dospiju u površni rožnati sloj. Kod psorijaze, ovaj proces je jako ubrzan i traje samo nekoliko dana, što rezultira nastankom ljusaka.
• Relativno često se javlja u vidu palmoplantarne psorijaze-sa crvenilom, zadebljanjem i pucanjem kože dlanova i tabana.
• Rjeđe se javlja u vidu gnojne psorijaze (psoriasis pustulosa) koja može biti u lokalizovanom obliku (najčešće zahvaćeni dlanovi i tabani) ili u generalizovanom obliku- što predstavlja vrlo tešku formu bolesti koja zahtijeva bolničko liječenje.
• Rijedak i težak klinički oblik je i eritrodermijska psorijaza (psoriasis erithrodermica) koja zahvaća skoro cijelu kožu u vidu crvenila sa ljuskanjem gdje je opšte stanje oboljelog poremećeno zbog gubitka proteina, tečnosti i topline. Javlja se kod 1-2% slučajeva.
• Nekad se javlja i u obliku inverzne psorijaze koja zahvaća samo pregibe kože (npr. pazusi, prepone, ispod grudi…).
• U oko 5% slučajeva javljaju se manje ili više teška oštećenja zglobova (psoriasis arthropathica) koji mogi biti natečeni, bolni i ukočeni. Rjeđe se događa da zglobna oštećenja dovedu do stanja koje je slično onom kod reumatoidnog artritisa.
• Ako zahvata nokte – pojavljuju se tačkaste udubine na nokatnoj ploči (nokat poput naprstka), sa oštećenjem nokatne ploče, pucanjem, zadebljanjem, odljubljivanjem i izmjenom boje nokta.
• Često se javlja poremećaj masnoća u krvi i ateroskleroza, odnosno oboljenja kardiovaskularnog sistema.

Psorijaza je hronična, doživotna bolest koja se može kontrolisati liječenjem. Psorijaza nije zarazna. Ne možete je proširiti na druge dijelove tijela ili na druge ljude osobnim kontaktom. Za ovo oboljenje je tipično da prolazi kroz cikluse. Može trajati sedmicama ili mjesecima, a onda se povući na duže ili kraće vrijeme. Ali gotovo uvijek se vraća. Promjene na vlasištu mogu biti nalik na seboroični dermatitis, čestou bolest kože koju također karakterizira pojava ljusaka, ali koje nisu suhe, već masnog izgleda.
Bolesnik koji ima teži oblik psorijaze vrlo često ima i inzulinsku resistenciju, šećernu bolest i metabolički sindrom. Rezultat je ateroskleroza i povećan kardiovaskularni mortalitet uslijed hipertenzije, srčane insuficijencije i koronarne arterijske bolesti. Zbog ovih promjena bolesnici s psorijazom češće obolijevaju od infarkta srca i moždanog udara, pri čemu je u njih rizik od infarkta miokarda triput veći u odnosu na ostatak populacije. Stoga su nužne povremene kontrole interniste-kardiologa.

Epidemiologija
Od psorijaze boluje oko 2% stanovništva Evrope, odnosno 1-3% svjetske populacije. Može se pojaviti u bilo kojoj dobi  života, iako vrlo rijetko u ranom djetinjstvu. Najčešće se pojavljuje kod ljudi izrazito svijetle puti.

Faktori rizika
U etiopatogenezi nastanka psorijaze potrebno je sudjelovanje dvaju faktora. Jedan od njih je konstantan, a to je genetsko porijeklo bolesti. Drugi, tzv. provocirajući ili „trigger“ faktor sastoji se od čitavog niza uticaja (klimatske prilike; ishrana; lijekovi kao npr. antimalarici, beta blokatori, ACE inhibitori, litij, tetraciklini, itrakonazol, terbinafin, penicilin, nesteroidni antireumatici, sistemski kortikosteroidi; bakterijske  infekcije-npr. B-hemolitičkim streptokokom; stres; hormonalni i metabolički poremećaji; konzumiranje alkohola; pušenje) koji mogu pokrenuti psorijatičnu reakciju i omogućiti prelaz latentne psorijaze u manifestnu. Psorijazu također mogu pogoršati ozljede kože (posjekotine, opekotine, osip, ugrizi insekata), te može biti ozbiljna kod ljudi sa smanjenim imunitetom (kao što je u slučaju pacijenata na hemioterapiji, ili oboljelih od AIDS-a) ili kod onih koji imaju druge autoimune poremećaje.

Dijagnoza
Utvrđuje se na temelju kliničke slike i patohistološkog nalaza.

Liječenje
Psorijaza je bolest koja traje cijeli život i neželjene posljedice liječenja zbrajaju se tokom godina. Liječenje psorijaze treba biti prilagođeno dobi, spolu i opštem zdravstvenom stanju bolesnika, te obliku, težini i lokalizaciji bolesti, kao i prethodnim vrstama provedenog liječenja. Jedan od osnovnih principa liječenja jeste “rotacija terapija”, jer svaki lijek vremenom (i privremeno) izgubi svoje dejstvo, te je potrebno preći neko vrijeme na drugi lijek. Psorijaza se liječi pretežno ambulantno, jedino je za teže oblike povremeno potrebno bolničko liječenje. Terapija može biti lokalna i opšta.

Lokalno liječenje psorijaze
Prije primjene lokalne terapije potrebno je sa psorijatičkih žarišta ukloniti ljuske (3-5% salicilna kiselina u bijelom vazelinu -za trup, ili u maslinovom ulju -za vlasište). Ne smije se primjenjivati na većim površinama tijela odjednom zbog moguće intoksikacije.
Terapiju se potom može nastaviti jednim od sljedećih lokalnih preparata ili njihovim kombinacijama:
•    kortikosteroidi za lokalnu primjenu (obično blagi do srednje jaki)
•    derivati D3 vitamina (kalcipotriol, takalcitol)
•    retinoidi za lokalnu primjenu (npr.tazaroten)
•    fototerapija (UVB)
•    cignolin (ditranol/antralin)
•    katrani
•    naftalan
•    za promjene na licu i pregibima preporučuju se inhibitori kalcineurina ili imunomodulatori-pimekrolimus (Elidel mast) i takrolimus mast (Protopic mast)
•    Proizvodi za vlaženje kože  – emoliensi

Opšta terapija psorijaze
•    fotohemoterapija (PUVA, PUVA-bath)
•    retinoidi (Neotigason)
•    metotreksat
•    ciklosporin
•    biološki lijekovi- imunomodulatori (alefacept, etanercept, infliksimab i ustekinumab)
Mada se odabir liječenja temelji na tipu i težini oblika psorijaze te površinama zahvaćene kože, tradicionalni pristup je da se treba započeti s najblažim terapijama – lokalnim preparatima i terapijom ultraljubičastom svjetlošću (fototerapija), a zatim, ako je to potrebno, krenuti s jačim terapijama. Cilj je pronaći najdjelotvorniji način da se uspori dioba ćelija uz najmanji mogući broj nuspojava. Kreme za vlaženje kože same za sebe neće izliječiti psorijazu, ali mogu smanjiti svrbež i ljuštenje kože i pomoći kod suhoće uzrokovane drugim lijekovima. Sredstva za vlaženje u masnoj bazi uglavnom su djelotvornija od laganijih krema i losiona.

Kada potražiti medicinski savjet?
Ozbiljni ili uporni slučajevi, te slučajevi koji zahvaćaju velike površine tijela, mogu zahtijevati intenzivno liječenje. Među teške oblike psorijaze spadaju generalizovana gnojna psorijaza, kao i eritrodermijska psorijaza, a često su praćene povišenjem tjelesne temperature i jakim svrbežom, a opšte stanje bolesnika je pogoršano zbog znatnog gubitka tekućine, proteina i topline. Tada je neophodno liječenje pod nadzorom specijaliste dermatologa, tj. često je potrebno ovakvog pacijenta smjestiti u bolnicu, te vršiti nadoknadu tečnosti i proteina, smirivati infekciju i dr.
Bolesnici sa psorijatičnim artritisom (kod kojih su zahvaćeni zglobovi) trebaju uz dermatologa redovno posjećivati reumatologa, obavljati fizikalnu terapiju i uzimati drugu terapiju ukoliko je to reumatolog preporučio, kako bi što duže održali funkciju zglobova.
Primjena različitih lokalnih pripravaka i njihovih kombinacija predstavlja najčešći vid liječenja psorijaze, a kortikosteroidi su još i danas najčešće primjenjivani, vrlo efikasni i jeftini lijekovi. Primjenu lokalnih  kortikosteroida ograničavaju neželjene popratne pojave koje nastaju nakon dugotrajne primjene, posebno jakih pripravaka, a to su: atrofija kože, pojava strija, proširenje kapilara, maljavost, infekcije kože, kao i mogući sistemski efekti na hipofizu i nadbubreg. Kod primjene kortikosteroida česta je pojava razvoja tolerancije (tahifilaksije) na ovaj lijek, tj. javlja se stanje u kome lijek- tj. kortikosteroid- prestane da daje pozitivne efekte u liječenju bolesti, a njegova dalja primjena daje sve jače neželjene efekte na koži (ovo se često događa kod duže i nekontrolisane primjene kortikosteroida). Sistemska primjena kortikosteroida kod psorijaze je zabranjena zbog mnogostrukog pogoršanja bolesti koje nastaje nakon primjene lijeka.
Vrlo efikasan vid liječenja je fototerapija –koja u širem smislu predstavlja liječenje sunčevom svjetlošću (sunčanjem), a u užem smislu fototerapija predstavlja primjenu vještačkih ultraljubičastih (UV) A i B zraka u specijalizovanim kabinama u medicinskim ustanovama. Primjenjuje se u slučajevima kada kožne promjene zahvaćaju više od 10% površine kože. Fototerapija se može se kombinovati sa istodobnom primjenom nekih lokalnih i opštih preparata (npr. psoraleni) čime se postiže pojačanje i ubrzanje liječenja.
Također, postoji i izvjestan broj bolesnika koji imaju rezistentne oblike bolesti. Zbog toga stručnjaci u novije vrijeme koriste biološke lijekove, koji su zapravo protutijela usmjerena protiv određenih imunoloških stanica ili njihovih sastavnih dijelova. Biološki lijekovi predstavljaju grupu lijekova koji su značajno pridonijeli poboljšanju simptoma i smetnji, povećali kvalitetu života bolesnika i omogućili dugoročnu kontrolu bolesti. Međutim, problem s biološkim lijekovima za mnoge bolesnike leži u cijeni i nedostupnosti. Ovi se lijekovi primjenjuju intravenoznom infuzijom, intramuskularnom ili subkutanom injekcijom, a obično se upotrebljavaju u osoba koje ne reaguju na tradicionalnu terapiju ili koje imaju i psorijatični artritis. Biološki gledano, imunomodulatori blokiraju interakciju između određenih ćelija imunološkog sistema i određenih upalnih puteva. Stoga se moraju upotrebljavati s oprezom budući da imaju snažan učinak na imunološki sistem i zbog njih može doći do po život opasnih infekcija. Osobe koje uzimaju te lijekove moraju se svakako testirati na tuberkulozu.
Posebnu pažnju kod izbora lijeka treba posvetiti djeci i trudnicama. Takođe je nužna stručna preporuka u izboru lijeka kod oboljelih od drugih ozbiljnijih bolesti da bi se izbjegli neželjeni efekti i neželjene kombinacije lijekova, koje mogu pogoršati psorijazu ili pogoršati ovo drugo teško oboljenje. Stoga izbor lijeka u ovim slučajevima svakako treba prepustiti dermatologu.
Prevencija
Može se utjecati na pojavnost i pogoršanje bolesti izbjegavanjem navedenih rizičnih faktora. Održavajte općenito dobro zdravlje kako biste smanjili rizik od nastajanja psorijatičnih promjena. Održavajte adekvatne periode odmora i vježbanja i izbjegavajte stres. Odmah liječite infekcije dišnog sistema ili druge infekcije. Održavajte dobru higijenu kože kako biste spriječili sekundarne infekcije. Preporučuju se dnevne kupke (posebno uljne) ili tuširanje. Izbjegavajte grubo ribanje i češanje koje može nadražiti kožu i prouzročiti izbijanje novih promjena. Stres uzrokovan bolešću može se smanjiti uz pomoć psihijatra, ili ako pristupite grupi gdje članovi dijele zajednička iskustva i probleme. Preporučuje se uzimane hrane bogate omega 3 masnim kiselinama, uz održavanje normalne tjelesne težine, odnosno gubitak suvišnih kilograma.