Multipla skleroza je sporo napredujuća bolest centralnog nervnog sistema koju karakteriziraju difuzni (raspršeni) plakovi (nakupine) demijelinizacije (gubitka bijele tvari – mijelina) u mozgu i kičmenoj moždini, a to rezultira različitim neurološkim simptomima i znakovima, koji se javljaju u remisijama i egzacerbacijama (pogoršanje bolesti, pa smirenje kroz neko vrijeme).

Uzrok
Uzrok bolesti nije poznat. Početak se možda može povezati s nekom latentnom (pritajenom) virusnom infekcijom koja pokrene patološki imuni odgovor. Moguće objašnjenje je i porodična sklonost. Bolest se obično pojavljuje između 20. i 40. godine života i češća je u žena nego u muškaraca.

Klinička slika
Najčešći početni simptomi su parestezije ekstremiteta, trupa ili jedne strane lica, zatim slabost ili nespretnost ruke ili noge, te poremećaji vida kao što su djelomična sljepoća ili bol u jednom oku, nejasan vid ili skotomi (ispadi vidnog polja). Od ostalih ranih simptoma mogu se javiti očna kljenut (slabost očnih mišića) koja uzrokuje diplopiju (dvoslike), prolazna slabost, umor ili ukočenost jednog ili više ekstremiteta, manji poremećaji hoda, poteškoće u kontroli mokraćnog mjehura, vrtoglavica ili blagi emocionalni poremećaji. Svi ovi simptomi i znakovi ukazuju na zahvaćenost središnjeg živčanog sustava, a mogu biti prisutni mjesecima i godinama prije nego što se uspostavi dijagnoza. Povišena tjelesna temperatura može pojačati simptome. Javljaju se i psihičke promjene u smislu apatije, depresije ili euforije, te pomanjkanje prosudbi. Motorički poremećaji očituju se neuravnoteženim hodom, te drhtavim, nepravilnim kretnjama, a osjetni poremećaji u smislu gubljenja osjeta za bol, temperaturu, utrnulost itd. U uznapredovaloj bolesti kada je zahvaćena i kralješnična moždina, mogu se javiti i inkontinencija urina i stolice (nemogućnost zadržavanja). Tijek bolesti je raznolik i nepredvidiv. Karakterišu ga izmjene egzacerbacije (faza pogoršanja) i remisije (faza smirenja) bolesti. U početku remisije mogu trajati mjesecima i godinama, čak i više od 10 god. Kod bolesnika koji imaju česte napade bolesti, pogotovo ako bolest počne u srednjim godinama, tok može biti izrazito ubrzan i u kratkom roku dovesti do razvoja invalidnosti.

Dijagnostička obrada
Tipični slučajevi mogu se pouzdano dijagnosticirati na temelju kliničke slike kada se na dijagnozu može posumnjati nakon prvog napada. Kasnije se dijagnoza može ustvrditi na temelju podataka o izmjenama egzacerbacija i remisija bolesti, te na temelju kliničkih znakova difuznih oštećenja središnjeg živčanog sustava (CNSa). Oštećenja u mozgu i kralješničnoj moždini mogu se vidjeti na CT (kompjutorska tomografija) snimkama s kontrastom, a najosjetljivija dijagnostička pretraga na kojoj se mogu vidjeti plakovi demijelinizacije je MRI (magnetska rezonanca)

Liječenje / Prognoza Tok bolesti otežava liječenje. Najčešće se u terapiji koriste kortikosteroidi (prednizon), koji mogu olakšati simptome između napada bolesti, ali ne utiču na moguću pojavu dugotrajne invalidnosti. Dugotrajna terapija kortikosteroidima rijetko je opravdana, jer može dovesti do brojnih komplikacija kao što su osteoporoza, dijabetes i ulkusna bolest. Koristi se još i imunomodulacijska (“korigiranje” imunološke reakcije) terapija beta-interferonom koja smanjuje učestalost recidiva. ukoliko je multipla skleroza otporna na navedene terapije mogu se davati gamaglobulin, jednom mjesečno intravenski, koji pomažu u kontroli relapsa (ponovne pojave bolesti). Potrebno je provoditi simptomatsku terapiju kako bi se donekle ublažili i olakšali nastali poremećaji, a preporučuje se i redovna fizička aktivnost čak i u uznapredovalim stadijima bolesti.