Peptički ulkus je čir stijenke želuca ili dvanaesnika. Peptički ulkus je često oboljenje uzrokovano bakterijskom infekcijom, a ponekad i dugotrajnom primjenom nesteroidnih protuupalnih preparata (NSAID), kao što su npr. acetilsalicilna kiselina, ibuprofen, diklofenak i sl. Ljuti začini ili stres nisu njegovi uzročnici kao što se prije mislilo, ali mogu potaknuti njegov razvoj i pogoršati simptome.
Opis
Oboljenje najčešće uzrokuje bakterija Helicobacter pylori (H. pylori). Nedavno je ustanovljeno da je ova bakterija uzročnik skoro svih peptičkih ulkusa, i to 80% želučanih i preko 90% onih na dvanaestercu. Međutim ako ste zaraženi bakterijom H. pylori, ne znači da ćete sigurno imati i ulkus. Najvjerojatnije infekcija ovisi o osobinama oboljelog, vrsti H. pylori i ostalim još nepoznatim faktorima. Još uvijek se ne zna tačan put prijenosa infekcije (hranom, vodom, direktnim kontaktom usta na usta kao npr. ljubljenjem, prljavim rukama itd.). H. pylori slabi zaštitnu moć sluznice želuca i dvanaesnika što omogućava prodor kiseline kroz sloj ispod nje. Kiselina i bakterija nadražuju ovaj sloj stvarajući čir ili ulkus. H. pylori može opstati u želučanoj kiselini jer izlučuje enzime koji je neutraliziraju. Ovim mehanizmom bakterija probija svoj put do sigurnog područja, tj. do zaštitne sluznice koju dalje probija zahvaljujući svome spiralnom obliku.
Simptomi
Najčešći simptom je bol koja je obično ravnomjerna i tupa. Pojavljuje se i nestaje u razmacima od nekoliko dana do nekoliko tjedana. Kod ulkusa dvanaesnika pojavljuje se 2-3 sata nakon jela. Može se javiti usred noći (na prazan želudac), a smiruje se uzimanjem hrane. Ako je ulkus prisutan na želučanoj stijenci bol se obično pogoršava nakon uzimanja hrane. Ostali simptomi su: gubitak tjelesne težine, slabljenje apetita, nadutost, podrigivanje, mučnina i povraćanje. Simptomi mogu biti vrlo blagi ili se uopće ne pojavljivati. Ukoliko osjetite oštru, iznenadnu i perzistentnu bol u želucu, odmah se obratite ljekaru. Krvava ili crno obojena stolica, povraćanje krvavog sadržaja ili sadržaja koji ima izgled zrna kave mogu biti znaci ozbiljnog problema, kao npr. perforacije želučane ili stijenke dvanaesnika. Krvarenje nastupa ako su kiselina ili ulkus oštetili krvni sud.
Pretrage
Radi provjere povezanosti simptoma s ulkusom provodi se rendgenska pretraga jednjaka, želuca i dvanaesnika te endoskopija. Ispijanjem barijeve kaše, a potom snimanjem dobija se jasna slika ciljanih organa i ulkusa. Endoskopska pretraga vrši se endoskopom koji se sastoji od tanke, osvijetljene cijevi koja na svome kraju ima malu kameru. Pacijent je blago sediran, a ljekar pažljivo uvodi endoskop kroz njegova usta i grlo sve do želuca i dvanaesnika. Na taj način moguće je promatrati sluznicu organa, a mogu se načiniti snimke ulkusa i biopsija (uzimanje komadića tkiva) za mikroskopsku pretragu.
Dijagnosticiranje H. pylori
U slučaju nalaza ulkusa, provodi se pretraga na bakteriju H. pylori. Ova pretraga je važna budući da se liječenje ulkusa uzrokovanog H. pylori razlikuje od onoga izazvanog nestroidnim protuupalnim lijekovima. H. pylori se dijagnosticira iz krvi, daha i tkiva. Krvne pretrage otkrivaju antitijela za bakteriju H. pylori. Krv se uzorkuje i analizira.Pretraga daha najčešće se provodi nakon liječenja, radi provjere uspješnosti terapije, ali i u dijagnostičke svrhe. Zove se urea izdisajni test. U ljekarskoj ordinaciji pacijent ispija otopinu uree koja sadrži posebni ugljikov atom. H. pylori razgrađuje ureu i oslobađa ugljik koji krvlju dospijeva u pluća i izdahom se iz njih izbacuje. Točnost ovog testa je 96-98%. Tkivne pretrage (biopsija) provode se na tkivu uzetom za vrijeme endoskopije.
Liječenje: samopomoć + ljekar opće prakse
Peptički ulkus uzrokovan bakterijom H. pylori liječi se preparatima koji uništavaju uzročnika, smanjuju kiselost želuca i oblažu želučanu sluznicu zaštitnim slojem. H. pylori se uništava antibioticima, ali s obzirom na kiselu sredinu u kojoj bakterija živi treba utjecati i na smanjenje lučenja kiseline. Na tržištu se nalaze dvije grupe preparata za smanjivane želučane kiselosti: H2-antagonisti (ranitidin, cimetidin, famotidin) i inhibitori protonske pumpe (omeprazol, pantoprazol, lansoprazol). Liječenje je kombinirano: antibioticima, blokatorima lučenja kiseline, i lijekovima koji imaju zaštitno djelovanje na sluznicu (protektivi).Trenutno je najpouzdanija tzv. trostruka terapija s dva antibiotika protiv H. pylori u kombinaciji s lijekom koji blokira lučenje kiseline ili s protektivom (npr. azitromicin + amoksicilin + omeprazol). Njome se ublažuju simptomi ulkusa, ubija njegov uzročnik i u više od 90% slučajeva sprečava ponovna pojava bolesti (recidiv). Provjera učinka lijekova na H. pylori vrši se endoskopskom pretragom ili pretragom daha 4 tjedna nakon provedenog liječenja. Antacidi (Gastal) služe za uklanjanje simptoma oboljenja i kao pomoćna terapija. Međutim trostruka terapija najpouzdaniji je način liječenja peptičnog ulkusa. Ako ulkus nije uzrokovan bakterijom H. pylori (što je mnogo rjeđi slučaj) nije potrebno uzimati antibiotike, već je dovoljno uzimati blokatore lučenja kiseline (antagonisti H2 receptora ili blokatori protonske pumpe).
Specijalističko liječenje
U slučaju komplikacija (krvarenje, perforacija) obavezno se provode endoskopija ili hirurški zahvat.
Prognoza
Pravilnim liječenjem ulkusa smanjuje se vjerojatnost ponovnog javljanja bolesti u gotovo 90% slučajeva. Važno je da se bolesnik pridržava uputa ljekara i bude uporan u provođenju liječenja.
Prevencija
Ne zna se pouzdano na koji način se H. pylori širi, što otežava prevenciju oboljenja. Nakon nužde i prije jela obavezno je pranje ruku. Istraživači rade na vakcini protiv infekcije. Ako je ulkus nastao uzimanjem nesteroidnih protuupalnih lijekova kao što je npr. acetilsalicilna kiselina, ubuduće treba uzimati lijekove iz ove grupe.