Sinusitis je upala sluznice koja oblaže sinuse, a može biti posljedica prehlade, upale ždrijela, ili alergije.
Što uzrokuje sinusitis?
Stručnjaci obično dijele sinusitis na:
• akutni koji traje kraće od 3 tjedna
• kronični, koji obično traje najmanje 3 do 8 tjedana, a može se nastaviti tijekom više mjeseci ili čak godina
• recidivirajući, nekoliko akutnih napadaja tijekom godine
Akutni sinusitis najčešće nastaje kao posljedica prehlade ili alergije, koje stvaraju preduslove za nastanak infekcije. Akutni sinusitis najčešće je uzrokovan bakterijama ili virusima, mnogo rjeđe gljivicama. Bakterije koje najčešće uzrokuju akutni sinusitis su pneumokoki, streptokoki, Moraxalla catarrhalis i Haemophilus influenzae.Mnogo je zdravih ljudi kod kojih su ove bakterije i inače prisutne na sluznici gornjih dišnih putova, međutim u uvjetima upaljene, otečene sluznice te otežane ventilacije sinusa stvaraju se pogodnosti za povećanje broja bakterija i razvoju infekcije.
Hronični sinusitis može se razviti kao posljedica često ponavljanih akutnih upala sinusa, pogotovo ako nisu propisno liječene. Bakterijski uzročnici ipak se često razlikuju od onih koji uzrokuju akutni sinusitis. Tako kao uzročnike kroničnog sinusitisa često nalazimo gram-negativne i anaerobne bakterije te gljivice. Mnoštvo je općih i lokalnih faktoraa koji isto tako pogoduju obolijevanju od hroničnog sinusitisa. Osobe koje su sklone alergijama ili boluju od alergija koje se manifestiraju sa simptomima dišnih putova (astma, peludna hunjavica i sl.) zbog sklonosti nerijetkim akutnim upalama sinusa vrlo često obolijevaju od hroničnoga sinusitisa. Lokalni faktori koji pogoduju razvoju hroničnog sinusitisa mogu biti devijacija nosnog septuma, nosni polipi, deformiteti nosa i nosnih kostiju, upala zuba gornje vilice i dr. Opšti faktori koji stvaraju sklonost ovoj bolesti su neke hronične bolesti koje smanjuju otpornost organizma prema infekcijama (HIV infekcija, cistična fibroza te neke druge teže bolesti).
Ko može dobiti sinusitis (faktori rizika)?
Akutni sinusitis vrlo je čest i može ga dobiti svaka odrasla osoba ili dijete s alergijom, prehladom, gripom ili bakterijskom infekcijom gornjih disajnih puteva koje stvaraju preduslove za razvoj ove bolesti. Hroničnom sinusitisu sklone su osobe s različitim, prije navedenim lokalnim i opštim faktorima rizika.
Simptomi
Tipični simptomi akutnog sinusitisa su začepljen nos, pojačana sekrecija, osjećaj pritiska i bol u području zahvaćenoga sinusa te može biti prisutna glavobolja, najčešće jutarnja, kao i povišena temperatura. Simptomi i mjesto najjačeg pritiska i boli variraju ovisno o tome koji je od sinusa najjače pogođen upalom. Tako se može javiti bol u uhu i u vratu, zubobolja, gubitak njuha, suzenje iz očiju. Od opštih simptoma najčešće su izraženi umor i iscrpljenost. Simptomi hroničnog sinusitisa ne razlikuju se značajno, osim što dulje traju, a kod nekih osoba se nikada potpuno ne povlače nego se u određenim situacijama pogoršavaju.
Koje pretrage može ljekar napraviti?
Sinusitis je potrebno razlikovati od prehlade jer se načela liječenja razlikuju. Sinusitis obično traje duže i uzrokuje više simptoma nego obična prehlada. Dijagnostički ciljevi:
- odrediti je li uzrok navedenih simptoma sinusitis;
- odrediti je li stanje akutno ili kronično;
- utvrditi uzrok upale i identificiranje uzročnika infekcije;
- utvrditi točno mjesto upale, odnosno koji od sinusa je zahvaćen upalom.
Sinusitis ljekar može dijagnosticirati na osnovu Vaših tegoba, dosadašnjih bolesti ili teškoća, fizikalnog pregleda, laboratorijskih nalaza, rendgenskih snimki sinusa, punkcije ili endoskopske pretrage sinusa, a možda će biti potrebno učiniti MRI (magnetsku rezonanciju) ili CT (kompjutorizirana tomografija).
Testovi
Fizikalni pregled. Ljekar pritiskom u području sinusa ispituje osjetljivost na pritisak odnosno pojavu boli. Može pogledati grlo i vidjeti cijedi li se sadržaj iz nosa te postoji li upala. Vjerojatno će Vam postaviti nekoliko ciljanih pitanja o simptomima bolesti (izgled sekreta iz nosa, mjesto najjače boli, prisutnost glavobolje i dr.). Uzimanje brisa nosa u svrhu određivanja bakterija, uzročnika infekcije, nije korisno, jer su na sluznici nosa često prisutne bakterije koje ne moraju biti ili nisu uzročnici trenutne bolesti, pa postoji opasnost od pogrešne interpretacije nalaza, odnosno pogrešnog liječenja.
Rendgensko snimanje. Ako ljekar sumnja na prisutnost akutnog sinusitisa, a rezultati fizikalnog pregleda su dvosmisleni, može se napraviti rendgensko snimanje sinusa.
Punkcija sinusa uključuje korištenje igle da bi se izvukla mala količina tekućine iz sinusa. Ova procedura zahtijeva lokalnu anesteziju i obavlja ju specijalist za uho, grlo i nos. Obavlja se jedino onda ako se ne može postaviti dijagnoza korištenjem drugih neinvazivnih tehnika. Analizom tekućine liječnik dobiva podatke o vrsti upale i uzročniku infekcije.
Nazalna endoskopija uglavnom se koristi za utvrđivanje recidivirajućega ili hroničnog sinusitisa. Obavlja ju specijalist za uho, grlo i nos. Uključuje uvođenje savitljive cijevi u nosni prolaz te korištenje svjetla iz optičkog vlakna omogućuje ljekaru da vidi unutrašnjost sinusa. Endoskopija omogućuje otkrivanje čak i vrlo malih abnormalnosti u sinusima. Njome se može odrediti je li nužna operacija i jesu li lijekovi koji se uzimaju učinkoviti. Nažalost, nazalna endoskopija zahtijeva stručnost i nije svugdje dostupna. Sofisticirane tehnike snimanja poput CT-a i MRI osiguravaju iznimno korisne snimke sinusa, pogotovo onih sinusa koji se ne vide dovoljno dobro na rendgenskim snimkama. Obično se koriste u slučaju teških, hroničnih ili ponavljanih sinusitisa ili u slučaju komplikacija. CT snimanje radi se i preoperativno, a snimke služe ljekaru-hirurgu za bolju orijentaciju o promjenama u sinusima te kao vodič tokom operacije.
Laboratorijski testovi pomažu u određivanju uzročnika infekcije ili drugih mogućih faktora upale te primjeni učinkovita liječenja.
Liječenje
Nakon dijagnosticiranja sinusitisa i utvrđivanja uzroka simptoma i možda identifikacije uzročnika infekcije, ljekar će predložiti način liječenja. Akutni sinusitis uglavnom se liječi lijekovima koji olakšavaju simptome, smanjuju upalu i liječe infekciju. Akutni sinusitis
• Kapi za nos; smanjuju otečenost sluznice i osjećaj začepljenosti, olakšavaju disanje na nos;
• Antibiotici za liječenje bakterijske infekcije;
• Sredstva za smanjenje bolova.
Pomoć navedenoj terapiji može biti uzimanje veće količine tekućine i inhalacije koje bolesnici mogu primijeniti sami kod kuće. Katkada, kada je riječ o tek blagom sinusitisu, te metode, uz korištenje kapi za nos, mogu biti dovoljne. Važno je napomenuti da se kapi za nos ne koriste više od nekoliko dana jer njihova duža primjena može imati suprotan učinak. Hronični sinusitis
Hronični sinusitis obično je rezultat oštećenja sluznice koje je posljedica neliječenoga ili nepropisno liječenoga akutnog sinusitisa. Aerobne i anaerobne bakterije prisutne u hroničnom sinusitisu često se razlikuju od onih koje uzrokuju akutni sinusitis, u skladi s tim i propisivani antibiotici se razlikuju. Simptomatska terapija ista je kao i u liječenju akutnog sinusitisa (kapi, lijekovi protiv boli, inhalacije, ovlaživači sluznice u spreju i dr.). Katkada se propisuju kortikosteroidni sprejevi za nos da bi se smanjila upala i otečenost sluznice. Kortikosteroidi se vrlo rijetko koriste kod akutnog sinusitisa jer osim što ne liječe infekciju, koja je glavni razlog akutnog sinusitisa, mogu je produžiti i otežati liječenje. Operativno liječenje primjenjuje se kada lijekovi nemaju učinka, odnosno kada postoje komplikacije ili strukturni deformiteti (devijacija nosnog septuma, polipi) koji onemogućavaju ili otežavaju liječenje. Čest uzrok ponavljanja akutnih sinusitisa kod djece su adenoidi, odnosno mandule što često zahtijeva operativno liječenje. Najuobičajenija operacija koja se danas izvodi je funkcionalna endoskopska operacija sinusa, u kojoj se prirodni otvori sinusa povećavaju da bi se omogućilo bolje cijeđenje sadržaja sinusa.. Ovaj tip operacije je manje invazivan nego tradicionalna operacija sinusa, pa su ozbiljne komplikacije rijetke.
Prognoza
Sinusitis je gotovo uvijek bezopasan i uspješno se liječi. U rijetkim slučajevima sinusitis ipak može biti ozbiljnija bolest koja smanjuje kvalitetu života oboljeloj osobi. Rijetke komplikacije sinusitisa mogu proizvesti dodatne simptome koji teško ugrožavaju zdravlje ili čak život bolesnika
Komplikacije
- hronični sinusitis
- širenje infekcije na kosti lica (osteomijelitis)
- širenje infekcije na mozak (meningitis)
- formiranje apscesa
Prevencija
Iako nije uvijek moguće spriječiti nastanak akutnog sinusitisa, kao što je nemoguće izbjeći svaku prehladu ili bakterijsku infekciju, moguće je određenim, pravodobnim postupcima smanjiti težinu i ponavljanje upala te spriječiti nastanak hroničnog oštećenja sluznice, odnosno razvoj kroničnoga sinusitisa.
- Ovlaživači zraka mogu donijeti olakšanje, posebno ako je sobni zrak u Vašemu domu ugrijan centralnim grijanjem.
- Klima uređaji pomažu osiguravanju podjednake temperature.
- Filteri koji se nalaze u uređajima za grijanje ili hlađenje zraka te u klima uređajima pomažu odstranjivanju alergena iz zraka.
- Izbjegavajte dim cigareta i zadimljene prostorije.
- Izbjegavajte sve iritanse za koje ste primijetili da kod Vas izazivaju curenje nosa, peckanje očiju ili nadražujući kašalj, a bilo bi dobro da o tome obavijestite svog liječnika.
- Ako imate neku alergijsku bolest, potrebno ju je primjereno liječiti.
- Izbjegavajte učestalo konzumiranje alkoholnih pića.
- Hlor u bazenima može iritirati sluznicu nosa i sinusa te se kupanje u bazenu ne preporučuje osobama sklonim sinusitisu.
- Vrlo je važno što ranije započeti pravilno liječenje prehlade, gripe i svake druge infekcije dišnog sustava. Osobama s povećanim rizikom (starije osobe, djeca, hronični bolesnici) preporučuje se cijepljenje protiv gripe koje se provodi svake godine u jesen. Vakcinisanje nje protiv pneumokoknih bolesti pruža dulju zaštitu i ponovno cijepljenje se preporučuje svakih pet godina. Osobe koje nemaju slezenu odmah trebaju vakcinisanje protiv pneumokoka.
- Pravilna prehrana koja uključuje što više voća i povrća povećava otpornost organizma.