Šećerna bolest – Diabetes melitus
Definicija: Šećerna bolest je bolest koja zahvaća endokrini sistem (žlijezde sa unutrašnjim lučenjem i hormone koje one proizvode), pri čemu gušterača prestaje proizvoditi inzulin, ili ga proizvodi premalo, ili su ćelije našeg tijela otporne na inzulin koji proizvodi.Inzulin je hormon koji „otključava“ ćelije našeg tijela i omogćava mu da odmah iskoristi glukozu ( šećer) za energiju ili ga spremi kako bi ga iskoristio kasnije.Glukoza u krvi dobija se iz ugljikohidrata koje uzimate hranom. Ugljikohidrati se razgrađuju u našem probavnom traktu i prenose tijelom kako bi se iskoristili kao gorivo za energiju koju trebamo u svakodnevnomm životu.Ako nemate dovoljno inzulina, glukoza iz krvi ne može se iskoristiti, pa joj se nivo povećava.Ako se ne liječite ,visok nivo glukoze u krvi može uzrokovati dugotrajne zdravstvene probleme.
Razlikujemo dva glavna tipa šećerne bolesti: tip 1 i tip 2.Tip 1 šećerne bolesti nastaje kad su ćelije koje proizvode inzulin u gušterači oštećene ili uništene.Gušterača može i potuno prestati proizvoditi inzulin.Obično obolijevaju mladi ljudi-djeca, iako se bolest može javiti i kasnije.Razvija se vrlo brzo u kratkom vremenskom razdoblju. Tip 2 šećerne bolesti nastaje kad su ćelije u vašm tijelu otporne na djelovanje inzulina, gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina ili postoji kombinacija oba uzroka. razvija se polagano i tokom duljeg vremenskog razdoblja, pa bolest i simptomi mogu dugo ostati neprepoznati.Uglavnom se javlja u srednjoj i starijoj životnoj dobi. U posljednje se vrijeme , međutim povećava broj oboljelih u ranoj adolescenciji, pa čak i u djetinstvu.Češće se javlja u istoj porodici.U trudnoći se kod nekih trudnica razvija poseban oblik šećerne bolestu nazvan gestacijski dijabets.Nakon poroda taj oblik šećerne bolesti nestaje.Budući da su uzroci nastanka šećerne bolesti jako povezani, simptomi i znaci bolesti su isti u svim tipovima.
Kako ćemo prepoznati da imamo šećernu bolest?
Bolest obično počinje postepeno i napreduje polagano. Simptomi se ne moraju pojaviti godinama, čak desetljećima. Kod uznapredovale bolesti možete osjećati prekomjernu žeđ, pojačano mokrenje,jak umor, zamagljen vid i gubitak tjelesne težine. Kod žena su česte vaginalne gljivične infekcije, svrbež genitalne regije. Gljivične infekcije mogu se pojaviti ispod dojki ili u preponama. Teške promjene na desnima, pogoršanje vida, impotencija i neobični osjeti u ekstremitetima, kao što su trnci i žarenje, sporo zacjeljivanje rana također mogu ukazivati na šećernu bolest tipa 2. Šećerna bolest tipa 2 obično se otkrije rutinskim pregledima kod liječnika (sistematski pregled) nalazom povišenih vrijednosti glukoze u krvi i u urinu prije pojave simptoma.
Kako ćemo dijagnostikovati šećernu bolest?
Danas stručnjaci preporučuju redovito godišnje mjerenje glukoze u krvi svim osobama starijim od 45 godina. Test kojim se glukoza u plazmi mjeri natašte (GUK) postao je standardnim dijagnostičkim testom. To je jednostavan krvni test koji se radi nakon osam sati gladovanja. Test tolerancije glukoze je složeniji. Najprije se napravi test koncentracije glukoze natašte, a zatim se nakon dva sata uzimanja posebne otopine glukoze testira krv. ( ako su vrijednosti GUKA 2h nakon uzimanja posebne oopine glukoze veće od 11,0 mmol/l radi se o šećernoj bolesti).Testiranje glikoliziranog hemoglobina ispituje se koncentracija hemoglobina A1c (HbA1c). Rezultati tog testiranja govore o prosječnoj koncentraciji glukoze u krvi kroz zadnjih par mjeseci ( unazad tri mjeseca).
Komplikacije šećerne bolesti: Komplikacije šećerne bolesti obično se dijele na rane I kasne .Najvažnija rana komplikacija je hipoglikemija. Hipoglikemija obično nastaje kod predoziranja inzulinom ili u slučajevima nedovoljnog uzimanja hrane, povećane fizičke aktivnosti ili uzimanja alkohola uz primjenu uobičajene doze inzulina.
Simptomi uključuju znojenje, podrhtavanje, glad i brzo lupanje srca. Kasnije se razvijaju i simptomi CNS-a kao konfuznost, slabost, dezorijentiranost, agresivnost, a u rijetkim i najgorim slučajevima koma, konvulzije i smrt. Dijabetičari bi uvijek uz sebe trebali imati tvrde bombone, sok ( najbolje od naranče) ili paketiće šećera. Porodica i prijatelji moraju poznavati simptome. Ako se pojavi kriza, treba mu dati 3-5 bombona, 2-3 paketića šećera ili pola šalice voćnog soka (pod uvjetom da može gutati). Članovi porodice i prijatelji mogu naučiti davati injekcije glukagona, hormona, koji za razliku od inzulina, podiže koncentraciju glukoze u krvi ( naročito u slučajevima da osoba ne može gutati). U kasne komplikacije šećerne bolesti ubrajaju se srčani i moždani udar kao posljedica ateroskleroze, neuropatije (oštećenje perifernih živaca živaca), komplikacije na očima (retinopatija s posljedičnom sljepoćom) te oštećenje bubrega.
Liječenje: Trećina oboljelih od šećerne bolesti može se liječiti dijetom I fizičkom aktivnošću.Kod tip 1 šećerne bolesti morate primate inzulin,a kod tip 2 šećerne bolesti ako za dobru kontrolu bolesti nije dovoljna samo dijeta I fizička aktivnost u liječenje se uvode tablete koje potiču gušteraču da proizvodi više inzulina, a može se javiti I potreba za injekcijama inzulina.Bez obzira na to kako se vaše šećerne bolest liječi, najvažnija je samokontrola to jest marate znati koliki vam je nivo glukoze u krvi I šta sve utiče na njezine promjene.Od vas se traži da redovito mjerite glukozu u krvi svaki dan u isto vrijeme –natašte, povremeno 2h nakon obroka I uočavati kad I zbog čega se dešavaju promjene njenih vrijednosti.
Ishrana: Stručnjaci kažu kako je zdrava ishrana, uobičajna hrana sa puno voća I povrća, sa ograničenim I /ili smanjenim unosom masti, soli I šećera. ali ako imate šećernu bolest, jako je važno razumjeti kao hrana utiče na vaš šećer u krvi.Odakle šećer dolazi u krv? dva su glavna izvora-ugljikohidrati iz hrane koju jedemo I to neprerađeni ugljikohidrati ( brašno, tjestenina), sporo se razgrađuju I apsorbuju I tako održavaju nivo glukoze u krvi normalnom I stabilnom.Koncentrirani ugljikohidrati ( kolači I slatkiši), se brzo apsorbiraju uzrokujući velike oscilacije vrijednosti glukoze u krvi.Takođe vaše tijelo može samo proizvesti šećer ( glikogen) I pohraniti ga u jetru.Glikogen je rezerva glukoze I u hitnim situacijama ako ste u hipoglikemiji, jetra će odmah početi razgrađivati glokogen do šećera.Šećer je vašem organizmu izvor energije neophodan za rad ćelija mozga I mišića.Krvotokomm dolazi u ćelije koje ga trebaju, a kako bi ušao unutar ćelije treba mu nosač-inzulin.Ako uzimate tablete za liječenje šećerne bolesti, trebate jesti redovno tj.po preporuci ljekara, kako bi se postigao najbolji učinak.Kada liječite šećernu bolest injekcijama inzulina, potrebno je uskladiti vrijeme uzimanja inzulina sa hranom koju planirate pojesti kako bi postigli njegovo najbolje djelovanje.Uz dodatak ugljikohidratima trebate jesti 5 različitih porcija voća I povrća svaki dan.Međutim treba oprez pri konzumiranju voća.Jedite različizu hranu bogatu proteinima ali birajte onus a manje masnoća,npr piletina bez kožice, mahunarke.Umjerenim količinama mlijeko I jogurt samo one sa manje masnoća.Smanjite unos masnoća životinjskog porijekla, hranu pripremati sa biljnim začinima umjesto soli.Šta trebate izbjegavati? Previše soli može poviti krvni pritisak. Masna hrana može povećati tjelesnu težinu I nivo holesterola, te ujedno povećati rizik za bolesti srca I krvnih sudova.Gojaznost ima svoje rizike za zdravlje, a time I drugačiji uticaj na šećernu bolest. U vašem organizmu, insulin otežano I sporije prenosi šećer iz krvi u masno tkivo, jer što više kilograma imate, to vam treba više inzulina.Naravno u suprotnom vrijedi ako izgubite na tjelesnoj težini, trebat ćete manje inzulina. Zbog toga je važno kontrolisati glukozu u krvi dok ste na dijeti.Ako ste gojazni morate smanjiti dnevni unos količine kalorija, smanjite porcije pojedine hrane I zamijenite namirnice sa više kalorija sa namirnicama sa manje kalorija.